Krizna situacija tijekom krizne situacije

Dugo sam razmišljala o čemu da slijedećem pišem – o korna psihozi ili o korona partyju. Odustala sam i od jednog i od drugog, a i od kombinacije. Odlučila sam se okrenuti nečemu što može biti od pomoći i jednima i drugima, a onda me probudio potres. U par sekundi našli smo se u kriznoj situaciji uzrokovanoj potresom unutar već postojeće krizne situacije uzrokovane koronavirusom. Moram priznati da se svi izrazito dobro držite i snalazite s obzirom na obje krizne situacije. 

Krizne situacije naučile su nas koliko život može biti nepredvidljiv. Možda se naizgled čini kako ne možemo biti spremni na nepredvidljive situacije samim time što su nepredvidljive. No, mislim da to nije istina. Na nešto što je nepredvidljivo možemo itekako biti spremni, samo što moramo biti spremni uvijek. To ne znači da moramo živjeti kao da će sutra biti apokalipsa, već da moramo planirati kao da će sutra biti apokalipsa. Na sreću, kao društvo to već i činimo, koliko je moguće. Danas postoje određeni planovi i procedure koji su spremni za realizaciju i prije nego što do krize dođe. Odlučili smo ih izmisliti jer smo iz prethodnih kriznih situacija naučili da bi nam dobro došle.  

Kada do krizne situacije dođe, ti planovi se realiziraju, a prioritet postaje naša sigurnost. Većina nas će ispravno reagirati i zaštititi sebe i druge koliko je u mogućnosti. No, određena neorganiziranost i zbunjenost u ponašanju uslijed krizne situacije nije čudna – ipak se radi o nepredvidljivoj situaciji te se od nas očekuje da se odjednom prilagodimo na situaciju o kojoj možda nikada nismo niti sanjali. Stoga je za očekivati određenu dozu poricanja ili pak racionaliziranja na početku krizne situacije (nastavljam svojim životom kao i prije, jer, statistički gledano, neće baš mene)  

Kako bismo izbjegli paniku i kaos uslijed krize, vrlo često i nesvjesno potičemo gore navedena ponašanja. No, to nije dobro. Kada previše smirujemo ljude ili kada od njih sakrivamo informacije, činimo više štete nego ljudi koji bi potencijalno mogli paničariti. Stoga je izrazito bitno ljudima omogućiti otvoren pristup što točnijim i iskrenim informacijama.  

Nedostatak informiranosti u kriznim situacijama može i samo po sebi dovesti do neke vrste iracionalnog ponašanja. Ljudi imaju tendenciju vjerovati prvoj informaciji koju čuju te sve ostale informacije automatski uspoređuju sa onim što već znaju. Ukoliko prva informacija koji smo čuli nije točna, drugu informaciju koju čujemo, a recimo da je druga točna, ocjenjivati ćemo prema netočnoj. Idealno bi bilo da je obratno. Takve situacije za ljude mogu biti i dosta zbunjujuće te stvaraju više panike nego i najkatastrofalnija, ali iskrena i točna informacija. 

Informacije uslijed krizne situacije moraju biti KRATKE, PROVJERENE, KONZISTENTNE i PONAVLJATI SE. Kratke, jer su informacije koje čujemo su za nas bitne i moramo ih moći zapamtiti. Provjerene, jer naši izvori informacija moraju biti što vjerodostojniji. U kriznim situacijama najbolje je slušati nadležne službe. Konzistentne, jer informacija mora biti ista i dosljedna na svakom mediju. Dobro je prebaciti kanal na televizoru da vidimo prezentiraju li nam iste informacije. Također, ispravne informacije se moraju ponavljati kako bi ih čulo što više ljudi. 

Ukoliko se krizna situacija nastavi, prirodno je da se među ljudima pojavi strah. Naš strah nije ništa drugo nego odgovor na prijetnju. Strah nas motivira da se ponašamo onako kako smatramo da je ispravno. No, ukoliko se bojimo, a nismo informirani o situaciji, također može dođi do neprimjerenih ponašanja kako bismo izbjegli prijetnju. Ne ćemo vodom gasiti požar izazvan električnim aparatom. Normalno je da smo svi posjedovali određena znanja i mišljenja i prije krizne situacije (vatra se gasi vodom) no moramo biti otvoreni i prema novim nepoznatim nam informacijama u novonastaloj situaciji (struja i voda nas mogu ubiti)

No, kao i svaki drugi osjećaj i strah može prerasti u nešto više – paralizirajući strah. Želimo poduzeti nešto, no jednostavno ne možemo. Tijekom krize rijetko se tko bavi svojim strahovima i anksioznošću te ih često trpamo pod tepih. Naši strahovi i anksioznost tada mogu prerasti do osjećaja bespomoćnosti ili se čak može činiti kao da mi ne pomažemo dovoljno tijekom krizne situacije. Sve su ovo normalne reakcije. Tada se najbolje postaviti konstruktivno i sudjelovati u kriznoj situaciji u kojoj smo se našli. U trenutnoj kriznoj situaciji sudjeluješ i pomažeš samim time što ostaješ doma. Također, ovo je jedan od razloga zašto mnogi ljudi izlaze na balkone i pjevaju ili zapale svijeću. 

Kao i kod svake krizne situacije, kad tad dođe do smirivanja. Tada ćemo prvenstveno osjetiti olakšanje unatoč svom rasulu oko nas. Nešto kasnije nas slijedi suočavanje sa svime što smo proživjeli. To nam neće biti baš najdraži dio. Vjerojatno ćemo biti malo frustrirani što se ne možemo odmah vratiti životu na koji smo navikli. Tada bi bilo dobro da iskoristimo vrijeme na osvještavanje strahova koje smo doživjeli tijekom krize, ali i da prepoznamo kako te strahove dijelimo sa mnoštvom drugih ljudi. A onda kada kriza više ne bude na svakom kanalu, morat ćemo jasno i glasno reći što želimo uz suosjećanje i razum na koje, nadam se, nećemo zaboraviti do slijedeće krize. 

Hvala na čitanju i pazite na sebe i druge!

ttratincica

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Create your website at WordPress.com
Započnite
%d blogeri kao ovaj: